Učenici 3. a, b i c razreda, u sklopu razrednog projekta „Recikliraj, ne fantaziraj!“, posjetili su pakračko reciklažno dvorište i odlagalište otpada.
Pri samom dolasku na reciklažno dvorište i odlagalište otpada, prošli smo pokraj gradilišta buduće pretovarne stanice koja će se koristiti kad naše odlagalište otpada više ne bude imalo mjesta za nove količine.
Izlaskom iz autobusa, ponovili smo upute o sigurnom kretanju i pravilima ponašanja.
Dočekali su nas djelatnici i direktor Komunalca Pakrac.
Kroz obilazak i edukativno vođenje, učenici su imali priliku steći nova znanja, saznati korisne informacije i postaviti pitanja.
Učenici su od kuće ponijeli prazne plastične boce, konzerve, posude pod tlakom, stare lijekove, komade stare odjeće, elektronički otpad.
Nakon detaljnih uputa dobili su priliku odložiti svoj otpad u odgovarajuće spremnike.
Tijekom obilaska prisustvovali su demonstraciji rada hidrauličke preše pri kojoj su vidjeli na koji način se prešaju i vežu velike količine starog papira.
Dobili su detaljne upute i zorni prikaz načina zbrinjavanja opasnog otpada, kao i elektroničkog otpada. Imali su priliku vidjeti i kako se otpad može ponovno upotrijebiti za neke slične ili druge svrhe.
Učenike je iznenadilo saznanje da se kamioni za prijevoz „smeća“, prije svakog napuštanja odlagališta otpada, peru vodom, posebnim mlaznicama, kako ne bi izlazili na cestu i prometovali ulicama našeg grada s eventualnim ostacima smeća, što je bitno zbog higijene ali i zdravstvenih uvjeta.
Tijekom našeg posjeta, grijalo nas je sunce i učenici su ožednili. Direktor ih je iznenadio podijelivši im voćne sokove, kako bi se okrijepili i ugodnije nastavili druženje i obilazak. Nakon popijenih sokova, učenici su na ispravan način zbrinuli ambalažu, čime su potvrdili stečeno znanje o pravilnom razdvajanju otpada.
Za rekreativnu pauzu i odmor za mozgiće, iskoristili smo kolnu vagu koja služi za vaganje količine otpada koji stigne kamionom na odlagalište. Zabava je vrlo brzo prerasla u natjecanje koji razred je teži, jesu li teže djevojčice ili dječaci i koliko su teške učiteljice.
Obilaskom odlagališta miješanog komunalnog otpada, ostali su začuđeni i pomalo zabrinuti ogromnom količinom otpada koje proizvode gradovi Pakrac, Lipik i pripadajuća naselja.
Kritičkim promatranjem, uočili su i komade otpada koji se mogao, u nečijem kućanstvu lako razvrstati i odvojiti prije nego je bio bačen u „zelenu“ kantu miješanog otpada. Zaključili su da bi naši sugrađani trebali više voditi brigu oko razdvajanja otpada u svojim kućanstvima.
Oduševili su se velikim, urednim, travnatim brdom pokraj kojega su prošli, nakon što su saznali da je to sanirana odlagališna ploha. Na pitanje što to znači, dobili su odgovor, kako je i to nekad bila hrpa „smeća“, odnosno miješanog komunalnog otpada, ali su je zasuli zemljom jer je postala puna i na nju se više nije mogao dovoziti otpad. Danas je ona, oku i nosu ugodno, travnato brdo.
Učenici su u izvornoj stvarnosti dobili odgovor na često pitanje: “Završava li na kraju sav otpad na istom mjestu ili se daljnjim procesima usmjerava k fazama recikliranja?“ Bili su zadovoljni uočenim, jer su dobili potvrdu da i najmanji komad papira, plastike i ostalog razdvojenog otpada, odlazi na prave adrese, na kojima će jednog dana postati nešto novo i opet upotrebljivo.
I stoga, šaljemo poruku svakom našem sugrađanu : „Recikliraj, ne fantaziraj!“
Učiteljice: Dubravka Namjesnik, Iva Ivanović, Iva Bišćanin i vjeroučiteljica Marina Stipić
