Povijest

braca Radić

Osnovna škola braće Radića Pakrac nosi ime po poznatoj hrvatskoj braći – Stjepanu i Antunu Radiću, čiji je doprinos hrvatskoj povijesti i kulturi nemjerljiv. Stjepan Radić, političar i vođa Hrvatske seljačke stranke, istaknuo se borbom za prava hrvatskog naroda i njegovo političko samoodređenje. Njegova promišljanja i zalaganje za seljaštvo i društvenu pravdu odjeknula su diljem tadašnje države. Njegov brat, Antun Radić, bio je istaknuti etnograf, pisac i pedagog, te jedan od pionira hrvatske etnografije. Njegov rad na očuvanju i promicanju narodnih običaja, jezika i kulture, kao i pedagoško djelovanje, ostavili su dubok trag u hrvatskom društvu. Ime ove dvojice velikana nije slučajno izabrano da označi našu školu; ono simbolizira vrijednosti obrazovanja, kulture, te socijalne i društvene pravde kojima težimo.

Prva škola u Pakracu otvorena je 1751. godine. To je bila srpska konfesionalna osnovna škola. Godine 1761. otvara se nova škola koja je bila pod nadzorom i u vlasništvu rimokatoličke crkve. U toj školi nalazile su se dvije prostrane učionice, jedno malo predsoblje, dvije sobe za učitelja, kuhinja i štala. Današnja Osnovna škola braće Radića ima svoje korijene upravo u njoj.

Više od 100 godina kasnije, 1876. godine, školska zgrada nalazila se u vrlo lošem stanju. Zbog toga je 1877. godine Ljudevit Stein, upravitelj pakračkog vlastelinstva i štedionice, predložio na sjednici školskoga odbora da se razgradi stara školska zgrada te da se potom sagradi nova sa šest učionica i učiteljskim stanom. Ljudevit Stein postaje najaktivniji u organizaciji izgradnje nove školske zgrade.

Godine 1878. rimokatolička crkvena općina prodala je imovnoj općini školsku kuću i zemljište za svotu od 450 forinti. Naime, rimokatolička crkva u Pakracu, na osnovu školskog zakona iz 1874., izgubila je pravo nadzora nad školom. Škole su postale svjetovne i nad njima je nadzor i upravu dobila vlada, tj. županijski školski odbori i županijski nadzornici. Tako je rimokatolička crkva u Pakracu prodala općini školsku zgradu. Godine 1878. stara i trošna školska zgrada je razgrađena, a materijal prodan na dražbi.

Dana 1. svibnja 1878. počelo je kopanje temelja, a 11. svibnja polaganje kamena temeljca za novu školsku zgradu. Tako je 10. studenog 1878. svečano otvorena nova školska zgrada. U ovoj školskoj zgradi održavala se nastava sljedećih stotinjak godina. S vremenom je stara škola podlegla zubu vremena, a postala i pretijesna za tako veliki broj đaka. Zatim se počelo s izgradnjom nove školske zgrade na današnjoj lokaciji.

Dana 15. prosinca 1968. svečano je otvorena nova – današnja škola. Te godine završena je izgradnja nove škole, izvršen je tehnički prijem i škola predana na korištenje. U novoj zgradi izgrađeno je, osim 12 učionica, praktikum za prirodne znanosti, radionica za tehnički odgoj, kabinet za zbirke i nastavna sredstva, kabinet za audiovizualna nastavna sredstva, fotolaboratorij i prostorija za slobodne aktivnosti. I pored izgradnje nove škole, ona je bila nedostatna za sve učenike pa se nastava i dalje odvijala u staroj školi koja je sada preuređena. U staroj školi nastavni rad održavao se u sedam učionica. Razredna nastava je radila u staroj školi, a predmetna u novoj. Ukupno je bilo 21 odjeljenje.

Nova školska zgrada nosila je ime učitelja iz Bujavice, Petra Prodanovića, kojeg su ustaše ubile u Drugom svjetskom ratu.

U Domovinskom ratu agresor je u potpunosti devastirao školu. Školska zgrada obnovljena je 1993. godine. Nakon demokratskih promjena škola dobiva današnji naziv Osnovna škola braće Radića Pakrac.


Tekst pripremio: Stjepan Benković

Skip to content